Vjerujem da vas je dosta pročitalo istu, ali ona je na prvom mjestu u mom srcu. Posebna je, nekako. S riječima bi odvukla pozornost s njene posebnosti, stoga, neću duljiti; uhvatite šalicu omiljenog napitka i prepustite se riječima. Riječi. Koliku snagu posjeduju, otkrivamo kad nas pogode. Radilo se o pozitivnoj ili negativnoj meti, odnosno emociji koju proizvedu, riječi nas pogode. Pamtimo ih, pa u većini slučajeva, doživotno. One su oružje kojim se rukuje samo ako se isto poznaje. Nažalost, velika je brojka onih “neukih” u rukovanju ovim moćnim sredstvom koji suvereno hodaju svojim životima. Takvi uopće ne razmišljaju o riječima. Djeluju kako žele, bez promišljanja, koristeći riječi koje imaju toliko snažnu oštricu da režu preciznije i jače od najoštrijeg noža. Nož ima funkciju rezanja, dok riječi imaju funkciju stvaranja, iskazivanja, napredovanja, pripadanja, ljubavi, ostvarivanja i zbližavanja. Vidite koliki izbor imamo? Zašto s riječima odlučiti rezati?! Ti suvereni pojedinci, bilo zbog utjecaja okoline, nedostatka odgoja ili elementarnih društvenih predložaka dobrog ponašanja, pokušavaju izgraditi sebe pucajući riječima po svima; bez iznimke, bez izbora, bez razmišljanja. Onima koji razmišljaju i koji su svjesni težine jedne riječi, posvećujem današnju kolumnu. Onima, manje osviještenima, poručujem da se zapitaju što postižu s takvim ponašanjem. Ovaj tekst je oblikovan riječima koje će nas i danas zbližiti. Za tu funkciju pisane riječi, ja se uvijek odlučujem. “LIJEPA RIJEČ VRATA OTVARA” Koliko sam puta od svoje obitelji čula ovo: “Lijepa riječ vrata otvara.” Bila sam dijete. Lijepa riječ pa da otvori vrata? S kim se oni to šale? Što, ja ću nešto reći, to je lijepo i vrata će se otvoriti? Kako da ne. Što da vam kažem, oduvijek sam stvari gledala realno i konkretno. Kod mene komplikacije nikad nisu pronalazile svoje mjesto na kojem bi se udobno smjestile, udomaćile i preuzele moje ponašanje i svakodnevni život. Uz to, metafore tada nisam poznavala. Sve dok jednog dana nisam shvatila što to zbilja znači. Ranije, nije pomagalo ni to što mi se objašnjavalo što ta “vrata” uistinu predstavljaju. Nekad čovjek jednostavno sam mora naučiti neke lekcije, neovisno o pomoći koju dobija iz svoje okoline. Takva nam je priroda. Kroz ranije djetinjstvo, kasnije, kroz osnovnu školu i gimnaziju, provlačili su se svakakvi ljudi kroz moju svakodnevicu. Kamo sreće i ovog sadašnjeg znanja da se ne držim za sve ljudske riječi kao za brodsko sidro! Ali da isto nisam naučila, ne bih to mogla podijeliti s vama i današnja bi kolumna bila o cvrkutavim ptičicama u još uvijek zelenim krošnjama stabala u mom kvartu. U prijevodu, napisala bi sastavak za niži razred osnovne škole. Na svu sreću, zahvaljujući lošim iskustvima koje svatko od nas doživi u svom životu (doživljavao je i doživljavat će), znanje je daleko od ptičica i misli da su svi ljudi dobri. Neki, nažalost, daju sve od sebe, rukama i nogama, glavom i bradom, jezikom poganim kao hladna zimska noć, da se o njima stvori mišljenje da nisu dobri. Zapravo, kad malo bolje promislim, možda se takvi i ne trude. Možda su se jednostavno tome prepustili. Nije lako biti dobar, isto osjećati, misliti i govoriti. Glumiti može svatko, ali koliko to dugo može trajati? Sve u ovisnosti o ljudskoj inteligenciji, mogućnosti pamćenja svih izgovorenih laži i spremnosti za priču koja ne drži vodu. Pa dok ne dođe do grla! Našeg ili nečijeg tuđeg! Vratimo se lijepoj riječi. Ona se može pokloniti s baršunastom mašnicom i u ukrasnoj vrećici, vrijedna i iskrena, a naići na prljav, nezahvalan, ciničan bez pokrića i podrugljiv odgovor. Možda ta vrata, na koja smo krenuli, i nismo htjeli otvoriti. Sada znamo što se iza njih krije. Ne smijemo odustati od dobre riječi i misli. Ne dopustite da jedan promašaj znači vaše odustajanje. Krenite do idućih vrata, a ovu priču zaključite s lekcijom da se biseri ne bacaju pred svinje. Došli ste do tih idućih vrata. Ovaj put se bojite podbaciti kao i prvi put. Bojite se negativnih emocija i ružnih riječi koje bi se mogle zavrtiti oko vašeg srca kao najoštrija žičana ograda, razrezati vašu dobrotu, volju i želju da pružite nekome samo dobro. Izigrani ste prvi put, zašto ne bi bili i ovaj put? Zato što o tome sad nećete razmišljati. Bit ćete pozitivni, baš kao i ja, i krenut ćete samouvjereno i bez fige u džepu. Ukoliko i ovog puta kliznete, pomislit ćete da radite nešto krivo. Pokušat ćete nešto ispraviti. Bit ćete tužni. Past će i suze, bilo zbog ljutnje ili te iste tuge. Neće vam biti jasno zašto se toliko zla nagomilalo u svijetu i zašto pojedinac nema volje da isto zlo istjera iz svog života i pruži priliku dobru i svjetlu. Počinjete razmišljati o odustajanju. Ali tko odustaje i diže ruke od svog života, od svog dara, od svojih prilika? Vi ne! Dok je vrijeme naše, a ono je dok smo živi naše, i dok se nada provlači našim žilama kucavicama, mi ćemo se truditi i tražiti svjetlo i dobro. To nije donquijoteovska borba protiv vjetrenjča, to nije Sizifov posao, to nije uzalud. To je živjeti hrabro naše živote: Lijepom riječi otvoriti vrata! Treća vrata, treća sreća. Ohrabreni vlastitom motivacijom da trebamo vjerovati u dobro, odbijamo se vraćati na prošle događaje. Odabiremo budućnost, a od prošlosti dalje nosimo samo naučenu lekciju o realnom doživljavanju ljudi. Kucamo, kucamo. Pa ponovno. I vrata se otvaraju! Napokon! Što smo promijenili? Što smo učinili? Što smo rekli? Ništa se nije izmijenilo, osim činjenice da smo ovaj put izabrali hrabrost kao štit i osmijeh na licu. Nošeni iskustvom, nismo se prepustili očaju i generaliziranju svih ljudi lošima. Vrata su se otvorila jednom, otvorimo svaka iduća koja čekaju na nas! KOJA VAM JE CIJENA LIJEPE RIJEČI? Koliko smo se puta našli okruženi ljudima koji jedino što mogu je ispuštati ljubomorne riječi kao što zmija ispušta svoj otrov? Vjerojatno ni sami ne znamo broj puta, ali znamo da je takvih ljudi mnogo. Zavist, ljubomora i zlo vedre i oblače mnogim ljudskim razgovorima. Lakše je obrušiti se na uspješnu osobu, poniziti njen rad, omalovažiti sve što je postigla i narugati se njenim izborima, nego reći da si sretan jer je osoba ostvarila sebe u smislu kojem je težila, nadiviti se njenom predanom radu i ustrajnosti i ponositi se što imaš primjer od kojeg možeš ipak nešto naučiti i iskoristiti isto u svom životu. Glupost, ha? Nekome izraziti poštovanje i divljenje? Bolje je fino oplesti po svima pa raspojasati jezičinu kao tepih od 20 metara, dug i prljav. Zaboravili ste počistiti taj isti tepih. On počinje od vašeg srca, karaktera i (ne)odgoja. Promislite malo o tome. Želite li uistinu izbacivati prljavštinu iz svojih usta i magliti tuđi dan svojim lošim mislima? Želi li taj netko slušati to što mu govorite? Ukoliko želi, zar nije bolje udariti mu kontru i reći nešto pozitivno s ciljem da mu otkrijete i drugu perspektivu priče? “Preskupo je danas reći nešto iskreno i dobro.” Tako mnogi misle. Cijena takvog međuljudskog ophođenja je uistinu toliko visoka, da mnogi pribjegavaju jeftinim i lažnim, otrcanim, već napamet naučenim stereotipnim pričama i ogovaranju. Takvi isti vole primiti kompliment, vole kad ih se postavi u prvi plan i na pijedestal svake priče. Vole da se svi vrte oko njih i da priče bez njih jednostavno ne prolaze. Čime li su to zaslužili? Na skali od 1 do 100 koliko moraš biti glup da pomogneš takvom pojedincu? Vjerojatno 300. Njima je, možda, pomoć najpotrebnija, a najbolje je iskazati ignoriranjem. Ljudi koji su kvalitetni i dobri trebaju dobiti svoj prostor u vašim životima. Dobro proberite koga želite u svom životu. Shvatite da su riječi pravo malo bogatstvo, a da je njihova cijena nepostojeća. Vrijede onoliko koliko vrijedi ljudski osmijeh kad kažete nešto lijepo. Vrijede onoliko koliko je snažan ljudski najiskreniji zagrljaj nakon vaše izgovorene riječi. Vrijede onoliko koliko je snažan bumerang povratne informacije koji dobijete kad kažete nešto dobro, kad kažete nešto lijepo. Ne bojte se što će netko misliti ako imate samo dobro za reći. Bojte se osobe koja od vas traži da kažete nešto loše. Ona je tada uspjela. Vi ste tada gubitnici i siromasi. BLAGOSLOV I HRANA ZA DUŠU SU RIJEČI IZ NAŠIH USTA Riječi su hrana za dušu i poticaj za iskrenu interakciju. Lijepa riječ izgovorena iz vaših usta neće otvoriti sva vrata. Takvo nešto ne doživljavajte osobno. Ne ide svaki ključ u svaku ključanicu i ne mogu te svi ljudi razumjeti i doživjeti isto. Hodajte svijetom džepova prepunih dobrih želja, pružajte ruke iskreno, a riječi brusite i obrađujte kako bi postale dijamanti na kruni vašeg karaktera. Ukoliko svijet odluči iskoristiti vaše dobro i poniziti vas, uzvratite mu osmijehom. Vi spavate mirno, vaša savjest je čista. Baš kao i vaše riječi. U dubini vaše duše cakli se izvor iskrenosti iz kojeg teku samo pozitivne misli. Oni, koji takvo nešto imaju u sebi, osjetit će vas. Prići će vam. Reći će vam nešto čime će se otkriti. Budite otvoreni prema ljudima. Ne dižite zidove i bodljikave žice. Lako se svatko nađe u svom životu u onom nesretnijem dijelu kola sreće. To kolo se okreće dok smo živi, dok nas ima,dok dišemo i stvaramo. Stvorimo naviku da makar jednom u danu kažemo nešto dobro. I kad je najteže. Ta sitna radost, ta gesta iskrenosti, taj mali izvor sreće donijet će samo dobro. I nama, i vama, i drugima. S ove i one strane bodljikave žice. Vjerujmo u dobro. Srušimo ograde. Vjerujmo u zajedništvo. Vjerujmo u riječi. Hvala vam!
Do idućeg posta, vaša Ana (with instalove)
0 Comments
Sretan vam četvrtak, drage moje ljubiteljice sitnih radosti! Nadam se da vam je (onima koji slave) Badnjak otpočeo divno, u obiteljskom i sretnom okruženju! Prije nego što se prepustite uživanju u dnevnim blagdanskim sitnim radostima, dopustite mi da vas zajedno s divnim sestrama Anom i Sanjom uz njihov brend KOKA današnji #četvrtaKreativac razveseli i pripremi za dan uživanja! O čemu smo pričale i što su KOKA djevojke otkrile o svojim počecima, natpisima koji ih definiraju, o inspiraciji i međusobnim odnosima, kao i o mnogim drugim temama, otkrijte u nastavku! Uživajte! Lijep pozdrav drage Koke! Dobrodošle u moj kreativni kutak! Za početak, iz neba pa u rebra- KOKA, ime brenda: Kako, zašto, otkad? Zahvaljujemo! Brend Koka nastao je takoreći preko noći, iako se izrodio iz nečeg što se kuvalo mjesecima. Dugo smo imale ideju da kroz natpise na majicama kreativno predstavimo crnogorski mentalitet. Jedne večeri smo sjele i odlučile konačno krenuti, prva riječ koja nam je iz našeg malog brainstorminga zazvučala dobro bila je upravo - Koka. Ne može se ne primjetiti koliko vaše majice odišu crnogorskim mentalitetom i izrazima, ali vaša je priča obuhvatila cijelu regiju, a ne samo crnogorsko područje. Što je zaslužno za taj uspjeh? Mislimo da su se ljudi zasitili tipskih stranih ispisa na majicama i generalno uniformisanosti. Poruka koja je ispisana na našoj majici je poruka koju šaljete svijetu o sebi. Ne možete se bolje opisati nego na svom jeziku. Jedno insidersko pitanje: Kako se slažete? Ima li prepirki među vama kad realizirate ideju ili vlada sloga? Nije da se ne posvađamo, ali rezultat je uvijek kreativne prirode :) Naša najbolja rješenja su nastala upravo kao produkt prepirke. Pitanje za svaku: Vjerujem da je svaka majica draga na svoj način, ali možete li izdvojiti jednu kao najdražu? Ima li možda neka majica neku svoju posebnu priču prije svog nastanka? Postoji li neka koja je izazvala poseban interes kod vaših klijentica? Jednoglasno: Čoek žena! Majica koja opisuje modernu Crnogorku (a i Hrvaticu, Bosanku, Srbijanku..) od koje se očekuje da bude i mama, i domaćica, i supruga, ali i da radi, i gradi karijeru. To je žena koja može sve i za koju ne postoje prepreke! Vaše modele je zaista moguće nositi na sve moguće načine. Koji su vaši osobni outfiti izbora s KOKA majicama? Sa farmericama i sakoom - idealna kombinacija. U vašoj ponudi osim majica za žene, imate i za djecu. a i muškarce. Imate li možda u planu širiti svoju ponudu koja bi uključivala nešto više od majica? Imamo nekih ideja za budućnost, ali za sad je sve u fazi zamisli. Bićete prvi obaviješteni kad napravimo novi korak :) KOKA u budućnosti- bližoj i daljoj. Kako svoj brend vidite u budućnosti, koji su vaši planovi, ambicije i želje? Nemamo nekih pretencioznih planova, i dalje želimo da uveseljavamo dane našim mušterijama i ljudima oko njih našim simpatičnim porukama. Za kraj, s obzirom da zračite opuštenošću i dječjim duhom, možete li ostaviti mojim čitateljicama neku poruku za inspiraciju? :) "Plešite kao da vas niko ne posmatra!" I plešite, baš kao savjetuju Sanja i Ana! Hvala im na divnoj i inspirativnoj suradnji, a i vama hvala što ste i danas bili u svijetu sitnih radosti!
Ukoliko baš imate sako i jeans hlače koje će idealno upotpuniti KOKA majica, ovdje su linkovi društvenih mreža (FB / IG) koji će vas dovesti do vaše KOKA majice! Nađite svoju i javite mi koja je vaš favorit! Do idućeg posta, papajte, feštajte i uživajte u društvu voljenih! Želim vam sretan i blagoslovljen Božić! Vaša Ana (with instalove) |
ana_with_instaloveFrom Split, Croatia. SURADNICE:
Blogpostovi koje ne želite preskočiti:
Archives
December 2017
Categories |