"Naši siromašni su izuzetni ljudi i oni su vrijedni ljubavi. Oni ne trebaju naše sažaljenje, našu simpatiju, oni trebaju našu ljubav koja ih razumije. Oni trebaju naš respekt i žele da se prema njima odnosimo s ljubavlju i poštovanjem. I osjećam da je najveće siromaštvo, to što mi ovo saznajemo, to što mi to naučimo razumijevati, tek kada su naši ljudi već mrtvi. To je ono što ja želim od vas: Volite siromašne i ne okrećite im leđa, jer ako njima okrenete leđa, okrenuli ste ih i Isusu. On je sebe učinio gladnim, golim i bez domovine da bismo vi i ja imali priliku da ga volimo." (iz govora na dodjeli Nobelove nagrade za mir, 10. prosinca 1979. Oslo, Norveška) Hvala Majci Tereziji na ovim riječima jer u koju god višu silu vjerovali, čemu se god obraćali, prvo se moramo obratiti jedni drugima, pogledati srcem i dušom i odvojiti dio sebe za one koji su potrebiti i koji trebaju našu snagu. Nikad ne žalite ljudi. Njih se ne žali. Njih se voli, poštuje, doživljava, pomaže i osjeća. Poželite li čovjeka žaliti, radije ostanite ravnodušni i bez emocija. Zdravije je. Nadam se da ćete odvojiti malo vremena za moj današnji post i da ćemo zajedničkim snagama dati svijetu pozitivan boost i izvući osmijeh na mnoga lica. Evo, nadam se da ste zastali kako biste pročitali sve što piše na ovom shareanom postu. Zahvaljujući mojoj Veki (poznatijom pod imenom LPM bracelets, za sve vas koje je nekim nevjerojatnim slučajem ne znate), i ja sam saznala za sve ove informacije. Željela bih prvenstveno napisati kako sam ovo podijelila jer sam i sama mišljenja da se daje i previše trgovačkim lancima ( ne samo navedenom u tekstu). Činjenica je do činjenice ispisana u ovom članku. Iako nam nije od životne važnosti, čovjek se nekad zapita: Pa postoji li ta kovanica od jedne lipe?! Razmislite samo koliko ste se isključivo vi, kao pojedinac, našli u ovakvoj situaciji. E pa sad to umnožite sa svakim danom u tjednu, u mjesecu, u godini, sa kupovno/platežno sposobnim stanovništvom u našoj državi koje se nađe u situaciji kao i vi sami. E pa toliko im dajemo. Svima. Ova udruga "Fajter" je na jako dobar način približila sve podatke koje na izrazito logičan način opisuju što se događa na svakodnevnoj bazi. Smatram da je inicijativa hvale vrijedna i da se vrijedi odazvati. Donacija od 10 lipa! Pa koliko ste puta pronašli u novčaniku 10 lipa? Koliko puta niste na blagajni dali 10 lipa jer vam se nije dalo prekapati po novčaniku i zadržavati red na blagajni, već ste dali novčanicu ili kovanicu više kako biste se "poštedjeli" muke. E pa to isto što vama, nama, meni predstavlja muku, nekome znači spas. Kontakti su vam također ispisani u tekstu, kao i mail. Možete ih pronaći i na fejsu pod imenom Humanitarna udruga "Fajter". Evo jedan članak o njima kojeg sam pročitala, pa ga dijelim s vama: http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/tko-je-pravi-fajter-zna-bivsi-beskucnik-987008 Uz riječi o ljubavi moje pokojne bake, zagledajte se u ovu sliku. Moje djetinjstvo nije ovako izgledalo. Zidovi su bili dovršeni, obojeni, sa slikama koje su zrcalile uspomene moje obitelji, a ja sam imala tapet u sobi na kojem sam sjedila. Nikad mi nije bilo hladno, nikad nisam imala ničega manjka. Ne želim preuranjeno reći da je svima bilo kao i meni, ali ne griješim ako kažem da je mnogima bilo tako. Imala sam sretno djetinjstvo i odrastala sam u skladnoj obitelji. Nitko od nas sigurno ne bi želio da mu vlastita djeca odrastaju u ovakvom domu. Ovdje žive majka, osmomjesečna beba i četverogodišnji dječak. Ne želimo to, zar ne? Nitko to ne zaslužuje. Ali kad je situacija teška, a voda do grla i goli krov nad glavom je dar s neba. Ime ANA PLEČKO ( budite slobodni pronaći na fejsu grupu pomoći: Podrska samohranoj majci Ani Plečko) mi se urezalo u misli ima koji dan kad sam pročitala potresnu priču o nesretnoj sudbini koja je zadesila tu obitelj. Bez supruga, bez financijske sigurnosti, potrebne podrške i snage, treba našu pomoć. Brojni su se ljudi već odazvali akciji. U grupi imate sve updateove o potrebnim stvarima i sredstvima. Kuća je u poprilično lošem stanju, kao što i oskudjeva s elementima i potrebnim uređajima. Pokažimo još jednom kako naše srce kad postane jedno kuca tako jako da nijedno zlo ne može napakostiti i donijeti loše i negativno. Srce mi se slama kad znam da je žena na porodiljnom, uz svoju dječicu, prepuštena goloj borbi za surovi život. Neke sudbine su tužne, ali tu je okolina koja tada mora biti poput krila koja takvim pojedincima ne dopušta do klone. I takvi su prijatelji gospođe Plečko: njena krila i njena hrabrost. Svaka čast na zajedništvu i inicijativi! Borimo se za bolje! Ujedinimo se u dobrome! Prenosim vam riječi gospođe Plečko koja se puna ljubavi obraća svima i zahvaljuje: 'Javljam vam se svima vama..dragi moji prijatelji,kumovi, poznanici a posebno ljudi koji ne poznaju ni mene ni moju djecu...ne postoje riječi koje bi opisale kako se osjećam..ne samo zbog gubitka svoga Tihomira nego zbog toga što vi činite za moju djecu i mene..ne postoje riječi kojima bih vam zahvalila....jednostavno ne postoje...i nema vas samo nekolicina uz mene pa da vam zahvalim svakom pojedinačno...ima vas stotine i stotine...s obzirom da svi suosjećate sa mnom i toliko se trudite pomoći nam reći ću vam samo jedno...vaša su srca OGROMNA i ja vam obećajem da ću se ne samo zbog svojeg Tihomira i zbog svoje djece nego i zbog vas dići na svoje noge i krenuti dalje sa svojom djecom...i ne znam kada..ne znam kako ali bit ću dobro..vi ste sada SVI dio moje obitelji i to ćete zauvijek ostati...neću past na koljena,neću jer u suprotnom sav vaš trud bi bio uzalud..dugujem vam barem toliko...uz moju djecu vi mi dajete snagu...i zbog vas bit ću dobro..nikad vam se neću moć odužiti, ali vam obećajem da ću život posvetiti pomažući drugima..samo vas još jedno molim..spomenite nas u svojim molitvama i najvažnije...recite svojoj obitelji što osjećate recite im koliko ih volite,koliko se ponosite njima i koliko vam znače...recite im dok nije kasno...bojim se da svom Tihomiru ništa od toga nisam rekla...dugo vremena je prošlo od kad sam mu barem nešto od toga rekla..i sad je kasno...još jednom vam VELIKO HVALA svima...budite sigurni da će doći dan kad ću vam prikazati sebe i svoju djecu u nekim sretnijim vremenima i to će biti vaše dijelo...ljudi ste velika srca i možete bit ponosni na sebe jer ja jesam..ponosim se svima vama,svi ste u mojim molitvama..molim za vas..vašu obitelj i vašu djecu..HVALA VAM...'. foto: Facebook Koliko je zla, sumnjičavosti i bezosjećajnosti danas u ljudima, toliko to mora biti sporedno u ovim pričama. Ne uništavajte dobro sumnjom. Učinite dobro djelo i volite to što se učinili. Manipulacija uvijek postoji u svijetu i uvijek će postojati, ali ne može osporiti vaše dobro djelo. Jer vi ste to učinili! Oni kojima je draže popiti svoju kavu od 10 kn i popušiti kutiju cigareta, slobodno, njihovo je to pravo. Ja ne pušim, a jedan dan bez kave u kafiću- meni osobno je najnormalnija stvar na ovom svijetu. Ni za deset lipa neću propasti. Ovim postom nikoga ne prisiljavam na nikakvu donaciju, kao što ni sama nemam nikakve financijske koristi od toga. Ali kad podijelim ovo s vama, tu korist imam. Znate koju: emotivnu! Jer znam kako je dospjelo do mene, tako će i do nekih od vas. Mnogih. Vaša su srca divna, a duše prepune. Zato vam i pišem s ljubavlju.
Dragi moji, do idućeg posta, pomolimo se za što manje zla, boli i siromaštva u svijetu, a i u ljudima!
0 Comments
Leave a Reply. |
ana_with_instaloveFrom Split, Croatia. SURADNICE:
Blogpostovi koje ne želite preskočiti:
Archives
December 2017
Categories |