Lijep pozdrav svim serijoljupcima! I sama sam takva. Dobrodošli! Jesen je, u nekom svom čudnom (toplom) ruhu ušla u naše živote, ali ono što je klasično donijela sa sobom su kiše i lošije (uskoro, nadam se, hladnije) vrijeme. Upravo me to inspiriralo na današnji blogpost. Ne moramo neminovno uz kišu vezati "loše" i generalno negativno. Uvijek postoji odmak. Serije su idealan razbijač monotonije slobodnog dana/vikenda za vrijeme kišnih i hladnih jesenskih dana pa vam danas donosim svojih top pet prijedloga za iste u slučaju da tragate za dobrim naslovima. Za početak, moram vam reći nešto po pitanju svog žanrovskog opredjeljenja (jer možda bih vas mogla zbuniti svojim žanrovski-nekoordiniranim izborom serija)- ja volim gledati skoro svaki žanr! Tu leži odgovor na raznolikost i nepovezanost ovih pet današnjih prijedloga o kojima možete pročitati u nastavku posta. IMDb kaže: Ocjena 8.3/10, a po mojoj osobnoj procjeni, ona glasi 9.9/10 (jer je druga sezona upravo u tijeku i to je jedini razlog). Odlična cinično-sarkastično-humoristično prezentirana serija u spoju kriminalistike, drame i fikcije! Glumci, svaki posebno, vrhunski "smješteni" u svoje uloge i tako dobro prenose priču; kako dinamički, tako i sadržajno! O čemu je riječ? Lucifer (Tom Ellis) se nalazi u L.A., nakon što je prognan iz Pakla, zajedno s još dva stanovnika Pakla ( o kojima je riječ, neću vam otkrivati). Vlasnik je renomiranog noćnog kluba Lux, a na Zemlji je kako bi zahvaljujući svojim telepatskim sposobnostima izvukao iz pojedinaca ono što oni stvarno jesu odnosno što zaista, iz dubine svoje duše- žele. Događa se ubojstvo. U priču se uvlači glavni ženski lik Chloe (Lauren German), nedavno rastavljena od supruga i kolege Dana (Kevin Alejandro) koji zajedno rade za LAPD. Veza Lucifera i Chloe je u najmanju ruku čudna jer u blizini lijepe detektivke, Lucifer je više čovjek, nego ono što zaista jest- Utjelovljenje zla. Posebna priča je dobila svoj nastavak u drugoj sezoni i moja je topla preporuka. Jako volim ovu seriju! O ovoj seriji je nepotrebno pisati jer je jedna od onih vječnih; naime, 13. sezona je upravo u tijeku. Imam osjećaj da sam uz ovu seriju praktički odrasla- toliko dugo traje emitiranje te serije. "Vlak smrti" Shonde Rhimes, koja je tvorac ove fenomenalne serije, je ubio mnogo likova kroz sve ove godine emitiranja serije, ali u ovoj trinaestoj: Novi likovi, novi zapleti, nove priče i crtice iz bolničkog i onog izvanbolničkog života prikovat će vas za ekran, ako i najmanje volite serije ovakvog žanra. Po mom mišljenju, nenadmašna i posebna, došla je poslije mnogih sličnih serija, a i za vrijeme njenog prikazivanja stizale su mnoge "bolničkog" karaktera; ipak, nijedna serija nije skinula Grey's Anatomy s pijedestala. Ne čude me 2 Zlatna globusa, preko šezdeset ostalih nagrada i duplo više nominacija koje krase naslov ove serije i mnoge njene glumce. Ova serija je moj holy grail među svim serijama i usuđujem se reći- najdraža ikada (uz Seks i grad, naravno)! A sad jedna nova serija. Dead of Summer, kreirana pod palicom tvoraca velikih uspješnica (Lost i Once Upon a Time), jednostavna je, "američki" plitka (ali na neki čudan način ugodna) i pitka serija koja će vas svojom pričom privući i natjerati da je odgledate u najkraćem mogućem roku. Zašto kažem pitka i plitka, s prefiksom "američki"? Dan vam je težak, niste raspoloženi za razmišljanje i tražite odmor, a ipak niste u "girly"/"ladylike" raspoloženju- tu će odlično sjesti ova serija. Sadržaj? Ljeto u kampu, u prirodi, točnije u Stillwatersu, koje je trebalo biti zabavno za skupinu mladih ljudi željnih zabave (i odmaka od nedavnih životnih događaja), postalo je horor. Mračne sile drevne mitologije uvlače se u glavnu priču Dead of Summer serije, a strah i zlo se isprepliću kroz svaku narednu situaciju koju u seriji možete vidjeti. Od likova (odnosno glumaca), poznatija je glumica Elizabeth Mitchell, iz Once Upon a Time kao Ingrid, iz serije Lost kao Juliet Burke, a iz serije Visitors, primjerice, kao Erica Evans, kao i Elizabeth Lail, iz Once Upon a Time kao princeza Anna. Apsolutno sam tužna što ova serija nema broj sezona koliko i Grey's Anatomy. Izrazito topla, američka južnjačka priča uvukla se u moje srce davnih dana, ali sad sam je opet nekako s jeseni počela gledati i tako mi godi njen tijek, pa šteta ne podijeliti i nju među današnje preporuke. Je li vam poznata ova priča? Za sve vas kojima nije poznata, Hart of Dixie, serija iz 2011. godine (ima četiri sezone) je spoj komedije, drame i sveprisutne romantike u kojoj glavnu ulogu ima Rachel Bilson, odnosno mlada doktorica Zoe Hart iz New Yorka Zoe. Priča počinje tako da Zoe Hart prihvaća poslovnu ponudu od potpunog stranca, doktora Harleya Wilkesa te dolazi raditi u njegovu ordinaciju u Alabami, u gradiću Bluebell. Po stizanju u Bluebell, saznaje da je on umro i ostavio joj ordinaciju u nasljedstvo. Naime, veže ih rodbinsko srodstvo. Kakvo? Pogledajte i saznajte. Ukoliko ste ljubiteljica ljubavnih priča, jednostavnih scena, opuštene dinamike u razvoju priče u seriji, ovo je naslov za vas. Uvijek mi izmami osmijeh na licu kad je gledam i moja je topla preporuka! Smijeh, smijeh i samo smijeh! Nemoguće dobra i kvalitetna glumačka postava serije Modern Family vratila se opet među moje omiljene likove koji mi izvlače (i to bezuvjetno, čak i bez same fabule) osmijeh na licu! Što reći o ovoj apsolutno fantastičnoj humorističnoj seriji uz koju je nemoguće ostati ravnodušan ili pak nezainteresiran? Ma nova, osma sezona je u tijeku! Obožavam je po osmi put! Gledate li je i vi ili vam je slučajno promakla informacija da je osma sezona u tijeku? Nadam se da vam se mojih "top 5" preporuka serija svidio, a u komentarima mi pišite koje su vaše omiljene!
Do idućeg posta, vaša Ana (with instalove)
1 Comment
Lijep pozdrav svima! Pretpostavljam da ste po pročitanom naslovu zastali nad istim makar na sekundu i pomislili: Molim? O čemu je riječ? S razlogom mu nisam dala stereotipni naslov tipa "Pravila za vođenje Instagram profila" ili "Kako dobiti više pratitelja", ili "Kako imati više lajkova", ili "Kako lagati samoga sebe". Eh, sad sam možda ubacila još jedan upitnik. Uskoro će sve postati jasno ako ostanete sa mnom u nastavku teksta. Često dobivam upite (kako privatne, tako i u direct inbox Instagram profila): -Kako imam toliko pratitelja? -S kojom agencijom surađujem? -Gdje je najisplativije kupiti pratitelje, a da pritom to sve skupa ima smisla? I slično. Kako odgovore na ova pitanja zaista nemam odnosno odgovori nisu konkretni i uputni na ime agencije ili točan iznos koji će vam donijeti kvalitetan i "isplaćen" broj pratitelja, donosim vam svoju Instagram priču. Po prethodnoj rečenici možete zaključiti da isključivo sama vodim svoj Instagram profil bez ikakvih agencija, trikova, pomoći i "kupljenih" sredstava koja će mi donijeti veći broj pratitelja. Trenutno je brojka tih ljudi blizu 10 000. Smatram se itekako kompetentnom za priču o Instagramu jer sam od njegovih skoro najranijih dana tu prisutna i sama sam prošla (baš kao i Instagram, općenito) kroz veliki razvoj- kako svoje fotogalerije, tako i svog osobnog način izražavanja. Osobno? Kakve koristi "osobno" donosi ako se ne prati "popularno"? Pratim popularno, ali samo i isključivo ono što mi koristi, godi i čemu vidim smisao. Zašto virtualno isticati nešto što nema baš nikakve veze sa mnom; privatno i "uživo"? Tome ne vidim smisao. Stvarati privid o sebi koji stvarno- ne postoji? Ne želim biti mazohistički nastrojena prema sebi. Ne znam ljudi kako vi to doživljavate, ali za mene je to mazohizam. Ako želim fotografirati tanjur kuhanog graha, to ću učiniti i objaviti. To je spoj mog razuma i moje emocije, one trenutne- INSTA- u kojoj i počiva cijeli koncept ove platforme i koja će se naći u mojoj fotogaleriji. Ako netko misli da će mu fotografija avokada "pomoći" u podizanju broja lajkova, kao i u povećanju broja pratitelja, a isti nikad u životu nije jeo ili čak ne voli- kako mi netko može reći da to nije mazohizam? Eto kad je lajtmotiv već u avokadu, isti jako volim ako ga jedem s pikantnim sirom ili u obliku guacamole umaka. Drukčije imam osjećaj kao da jedem NLO tvar, da ne kažem nešto prostije. Zdrav je avokado (i često mi je na jelovniku, a našao se i na mojim fotografijama) ali zdrav je i grah, baš kao i meso, i fina pita, i štošta drugo. Umjerenost u svemu je zapravo nešto najzdravije što si možemo servirati, ali čini mi se da je neumjerenost u mazohizmu pri fotografiranju smrtni grijeh modernog doba koji je elegantno istisnuo onu neumjerenost u jelu i piću. Nije da ćete nekoga ubiti s objavom avokada. Nemojte me krivo shvatiti. Ono što je krivo jest da vam crijevna peristaltika proradi na rafalnu paljbu kad avokado uopće zamislite (kamoli tek probate), a vi ga ipak odlučujete fotografirati i objaviti jer to svi rade i to tako mora, to tako ide, i to tako BLA. Niste ubili nikoga, ali ipak nešto jeste: Komadić najbitnijeg- SVOJE OSOBNOSTI. Nakon informacije o vlastitoj osobnosti, vrijeme je za izražavanje iste. Ja, npr., jako volim vedre, dnevne i prepune prirodnog svjetla čiste fotografije. Volim životnost. Volim dati osobno neživom. Volim lifestyle generalno gledano. Volim uhvatiti mnoge trenutke. Volim kućne ljubimce. Volim dijeliti ono što u meni izaziva ljubav na bilokoji način. Ne volim monotono. Vi niste ja. Vi možda volite fotografije na tamnoj podlozi bez previše detalja/ s mnogo detalja ili volite objavljivati fotografije uhvaćene isključivo u prirodi, ili štogod treće vam sad padne na pamet- to ste vi, to je vaš način izražavanja vaše osobnosti. Sve što je vaše, zaslužuje crticu, dvije teksta (kod mene nekad pedeset- hvala svima koji čitaju opise mojih fotografija). Ne mora to biti esej/roman/izdahnuta duša po tipkovnici (kao često kod mene, #hahaha), to može i treba biti ono što vi jeste jer ste vi ti koji svojoj fotografiji dajete SVOJ potpis. Zašto? Istina je da fotografija govori više od tisuću riječi, ali kad toj istoj dajete tekstualnu priču koja je prati- ona je trenutno toplija, intimnija i ljudi sebe mogu prepoznati u istoj. Po razvijanju komunikacije, upoznajte ljude (virtualno, a s nekima ćete stići i do razine "uživo"). Zbližavate se s istima, razvijate zaista jedan oblik odnosa i ljudi vam s vremenom počinju vjerovati. Nemojte se dizati među neke oblake nedostižnosti i umišljenosti. Takvi nikome ne trebate. Pa ni sebi. Pratitelj je, za mene, previše sjevernokorejski orijentiran epitet nadjenut osobi koja voli nečije fotoizražavanje (ili bi makar trebala; nećemo danas o ljudima-duhovima i sveprisutnom voajerizmu). Dala bih tome neki ljepši naziv, ali ne posjedujem Instagram pa- #TkoMePita. Iz osobnog iskustva vam mogu reći da postoji gomila žena i djevojaka (ali ne ona prljava i odbojna, već nevjerojatno inspirativna i konstantno rastuća) kojoj uživam lajkati fotografije, a neke i komentirati (kad bih stizala, zbilja bih komentirala više). Zato Instažene na Stilueti. Baš zato. Ukoliko poštujete te iste svoje pratitelje, ljudi će tu ostati. Ne obazirite se na jedinke koje vas zaprate samo kako biste vi njih, a kad isto napravite, dotični "dignu" pozdrav. I to je posebna dijagnoza ako mene pitate (baš kao duhovi i voajeri), a vjerujem ako ovo čitate da vas zanima što mislim, pa makar iz kurioziteta. Bitni su ljudi, stvarni ljudi svojih stvarnih fotopriča koji su tu- s vama, s vašim fotografijama, stvarno! Vodite se stvarnim jer pomaknete li se od stvarnog, gubite sebe, a vjerujte mi, to ne želite izgubiti. Ovo će biti kratko- za Boga miloga, zašto pretjerujte u hashtagovima? Pa čovjek zaboravi što je lajkao i čemu je odvojio trenutak svoje pažnje kad počne čitati pet tisuća hashtagova. Istina je da što ih više stavite, svojoj fotografiji dajete bolju eksponiranost, ali... Zar vaša fotografija stvarno samo znači hashtag odnosno pet tisuća istih? Ja sam pronašla neki svoj osobni optimum (od njih par) i držim ga se. Ne kažem da je to najbolje rješenje na svijetu, ali sigurna sam da nikome ne izdubljujem oči dok ih gleda i dok prelazi preko njih. Kod mene to ide jednostavno i bez filozofije, a nekad se s njima volim i poigrati, pa ubaciti malo šale na svoj vlastiti račun. Opet, to je moje osobno. Vi najbolje znate što je najbolje za vas. Ponavljam, osobnost calling. Instagram je odlično mjesto za promociju i to već i ptice na grani znaju. Po mom mišljenju tu nema apsolutno ništa loše. Naprotiv, kada osobno susretne globalno odnosno proizvod koji mu se nudi reklamirati- izazov je ostati svoj i reći ono što stvarno misliš, znaš i osjećaš. Vrlo je jednostavno dati šuplju reklamu i pretvoriti se u stup za oglašavanje, ali zar nije smisao u osobnom mišljenju o proizvodu kojeg predstavljaš svojim pratiteljima odnosno ljudima koji vole vidjeti tvoje fotografije i poslušati tvoju preporuku? Tko zna, možda sam ja pala s nekog niskog balkona, dobila neke zbunjujuće traume glave i u potpunosti promašila koncept visokokomercijalno-marketinške kladionice na Instagramu- tko pop***, pop**** je, tko nije, iduće će, bez brige. Prosto i jednostanično (ne jednostavno, nego baš jednostanično) rečeno. Namjerno nisam htjela priču zamatati u svileni papir sa satenskom vrpcom i glitter konfetima- jer to ne zaslužuje. Na mom profilu ćete pronaći različite reklame, ali prikazane iz mog svjetonazora, ulovljene u mom stvarnom životnom trenutku, a neke prikazane u instaliranom trenutku/kadru koje je mom oku lijepo i po toj liniji vrijedno dijeljenja s vama. Naravno, nećemo bajati i živjeti u utopiji. Nisu sve suradnje podjednako uspješne i intimno vrijedne. S nekim ljudima razviješ divnu komunikaciju, s nekima slabiju, ali to je sasvim prirodna stvar. Imaš i loših iskustava i neuspješnih suradnja jer nisu svi ljudi odgovorni, kvalitetni i ozbiljni, ali to nam je makar svima kristalno jasno. P.S. Ako ikad kod mene ugledate npr. sponzoriranu fotografiju janjetine- znat ćete da mi je hakiran profil! Ja je ne jedem, zašto bih je reklamirala? Shvaćate me? Dobra je zabava.
Kvalitetan sadržaj. Bistra i dobro fokusirana fotografija. Po mom mišljenju, prilagođena samo po osnovim alatima za postavke, bez prevelikih filtriranja i obrađivanja. S vašim imenom. S vašom emocijom. Komunikacija. Radost kad ugledate tuđe fotografije. Dobra priča. Bez ljubomore, zavisti i ismijavanja. Bez nedostatka osobnosti. Bez negativnosti. Ionako smo bombardirani negativnim gdje god pogledamo i što god otvorimo. Ovo bi moglo biti sretno mjesto za sve nas. Je li ovo sretno mjesto za sve nas? |
ana_with_instaloveFrom Split, Croatia. SURADNICE:
Blogpostovi koje ne želite preskočiti:
Archives
December 2017
Categories |